Program ¦ 2009
01. 08. 2009. subota
Elke Krasny: City Telling Zagreb – Momjan, izložba
02. 08. 2009. nedjelja
Ivana Meštrov i Nataša Bodrožić: Slobodne veze
Tranz:it, video dokumentacija
Public art Bucharest, video dokumentacija
Public art Moldova, video dokumentacija
Public art lower Austria, video dokumentacija
03. 08. 2009. ponedjeljak
Evgenija Toedisievski: Dragan Abjanić, videografija
Zlatko Todosievski: TRANSITIONAL MEMORIES: Macedonian Art in the
Period of Transition
04. 08. 2009. utorak
Uwe Laysiepen – Ulay: On Photography, dokumentarni film
05. 08. 2009. srijeda
Završna izložba Laboratorio Momiano & Laboratorio Bambini
dodjela nagrada
Zatvaranje festivala i nagrade
Ovogodišnji momjanski projekti prvenstveno kroz simboličke geste i jezik suvremene umjetnosti, potiču osvještenost o individualiziranosti prostora, ali i susret sa suvremenim umjetničkim jezicima. Vizura aperta nudi odmak od ustaljenih tema i zoomira neke nove egzistencijalističke i društveno kritičke spoznaje na mikro nivou lokalne zajednice. Ove je godine Momiano bio prostor rada i privremenog bivanja dvadesetak umjetnika. Većina njih su studenti zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i londonske Metropolitan Art School, a u projektu su sudjelovali i njihovi mentori, kao i arhitekti, prostorni geografi, sociolozi, te dječiji odgajatelji. Oni su kroz šestodnevni boravak istraživali stanje momjanskog javnog prostora, njegovu otvorenost, dostupnost, ali i njegovu političku, socijalnu i estetsku dimenziju predlažući strategije prisvajanja te nekog drugog korištenja. Kako prisvajamo javni prostor? Koliko se on uistinu zajednički koristi i promišlja? Koliko se osjećamo pripadnicima mjesta u kojem živimo ili u kojem samo kratkotrajno boravimo? Da li nam je on u jednom malenom mjestu oduzet na sličan način kao u nekoj velikoj urbanoj sredini? Kako suvremena umjetnost funkcionira u maloj momjanskoj zajednici koja tijekom godine, nema struktura podržavanja te iste? Što je ovogodišnja grupa umjetnika razmjenila u komunikaciji s momjanskom zajednicom? Sve su to pitanja koja su se provlačila kroz mjesne šetnje, zajedničke razgovore i istraživanja. Neki od radova nastali unutar rezidencijalnog boravka naglašavaju materijalnost prostora, preispitujući entropičnost pejzaža i genius loci.
U nagrađenom radu Nicole Hewitt umjetnici i kustosica kroz performans 19. verbalno i materijalno opisuju fragmente sjećanja nađenih predmeta, te rekonstruiraju neke nove mjesne pejzaže. Nick Bates, pak kroz akumulaciju starog namještaja u radu Raft for Future Flood, smještenim ispred Narodnog doma, oduzima funkciju tim istima, te upućuje na stagnaciju, do nekih novih potencijalnih korištenja. I svom drugom radu Nick Bates ponovo za materijal uzima predmete koji ga okružuju, te slaže stolice u Narodnom domu kreirajući neuobičajnei sastanak (A Meeting). Nagrađen Velikom nagradom festivala Stjepan Milas u instalacijama Surogat/Replacement u napuštenim kućama, rekreira prirodne pojave (kiša, sunce) kojima su izložene bez krovova, koristeći trnsparentne materijale, vodu i svijetlo aludira na probleme mjesta, ali i ukazujuje na mogućnost buđenja zapuštenih prostora. Tina Gverović, svoje radove ne izlaže javno, nego ih pojedinačno pokazuje na upit, riječ je o seriji crteža nastlih na putu u Momjan, brze tehnike izvođenja bilježe odbljeske sjećanja i preispituju ambivalentnost onoga u što gledamo, te se mogu vidjeti samo u izravnom kontaktu s umjetnicom, rad je dobio posebno priznanje festivala kao i rad Sama Kettela autora pisama mještanima, riječ je o radovima bez mjesta izlaganja u klsičnom smislu. Također, prisutni su i direktni komentari unutar prostora. Za postav rada nagrađena je Vida Guzmić koja je u jednoj pustoj momjanskoj slijepoj ulici ponovno revitalizira kretanje, kontrastirajući ga s videozapisom prenapučenih prostora Venecije, meke suvremene umjetnosti, tijekom trajanja 53. Bijenala. Festivalske nagrade dobili su Martin Mrzljak i Alex Edwards za svjetlosnu intervenciju na dječjem igralištu revitaliziraju i dajući nove mogućnosti prostoru nogometnog igrališta, stvarajući novi prostor zajedništva u kojem je svjetlosna instalcija s stotinjak žarulja u formi kruga djelovala vizualno vrlo dojmljivo, a ambijentalni doživljaj upotpunio je pun mjesec, kao točka na i. Marica Vitas radom Mjera upućuje na poroznost, ali i postojanje granica, kako onih teritorijalnih, tako onih lingvističkih, kroz četiri opisa teritorijalnih podjela ovog međugraničnog prostora, ispisana riječima momjanskih mještana. Iva Jurički vodi nas svojim audio zapisom zvukova prirode koji su nadopunjeni diskretnim umjetničkim intervencijama na momjanski potok, te tako daje novu dimenziju tom mjestu, skrivenom od pogleda.
Neki od radova poetski su ili ironijski odmaci od mjesta. Fotografska serija Tanje Dabo Bez naziva izlaže fotografsku linearnu priču o potrazi inspiracije , opterećenošću radovima drugih umjetnika koji su radili u Momjanu i niz drugih pitanja kroz fotografije nadopunjen tekstom. Pitajući se ponovo o odnosu prirode i umjetnosti …što je umjetnost prema ovom specifičnom okružju i kako je izložiti van ustaljenih reprezentacijskih okvira predstavljanja. U odmaku, nevidljivi performans Bena Caina Soyuz, 1975. ponovljena je izvedba, važnog događanja u recentnoj povijesti, susreta američkih i ruskih astronauta u svemirskoj bestežini, ironijski i performerski akcentira umjetnički susret različitih moguć u Momjanu.
Sam Kettel s mail-art akcijom Borders/Divisions infiltrira administrativni jezik, koji poziva stanovnike Momjana na igru, ali i upućuje na odluke koje nisu njihove, a događaju se mimo njih. Momjan tako dijeli na četiri zone, a b c d, i unutar te imaginarne podjele, koja nema svoje geografske utemeljenosti, podsjeća i na neku recentnu prošlost. Alex Edwards predlaže svoju interpretaciju zastave mjesta radom Flag. Dajana Dorkič svojim akvarelom Bez naziva diskretno oslikava subjektivizirane detalje Momjana, sukladno načinu bivanja svih umjetnika u samom mjestu, u sukadu sa zajednicom i prostorom.
Karakter momjanske zajednice potencira i rad Josipa Horvata, Musica Furesta da Momiano, kroz playlistu koju je autor sastavio s momjanskim doseljenicima tzv. furestima otvarajući vidljive komunikacijske silnice s prostorima koje su ostavili za sobom.
Interdisciplinarni kolektiv kojeg sačinjavaju Rene Lisac&Kristina Careva&Martina Tomašić&Nikolina Verović kroz otvoreni poziv-Interakciju pozivaju na participaciju mještane Momjana formirajući ne toliko korišteni trg kao mjesto okupljanja, ali i potičući ih na stvaranje samog događaja kroz donošenje različitih predmeta za sjesti, te čišćenje trga od automobila. Prostor je to i za prezentaciju dvaju dječjih radionica Laboratorio Bambini koje su vodile umjetnica Nikolina Butorac koja je s djecom Markom, Anjom, Markom, Iris i Ivanom napravila video priču Potraga za blagom, nagradjenu u kategoriji dječijeg rada i Mara Verović s djecom – Ana Marija, Paola, Katja Marko, Karlo i Katia za vido rad Naš Momjan, koji su nagradjeni su nagradom Festivala Vizura aperta, u njemu djeca progovaraju o tajnama Momjana, dragim ljudima i razmišljanjima o novoizgradjenim privatnim kompleksu s bazenom.
Dvadeset ovogodišnjih radova upućuje na živi, individualizirani karakter prostora, kojeg sačinjavaju njegovi privremeni i stalni korisnici, mješoviti žiri kojeg su činili mještanke Momjana, stalne posjetiteljice festivala Marucci i Loris Marušić, te povjesničar umjetnosti iz Skopja Zlatko Teodosievski ocjenjivali autore među kojima su ukinuli granice u valoriziranju dječjih, studenskih i radova profesionalnih umjetnika.
9. festival Vizura aperta realiziran je uz pomoć Grada Buje, Turističke zajednice Buje, Pučkog otvorenog učilišta-Buje, Mjesnog odbora Momjan i Društva arhitekata Zagreb
Organizator: Vizura aperta
Kustosica: Davorka Perić